ATLETA DO LETA!

čet - 29.11.2007

FESTIVAL AUTORSKOG FILMA

Poc'o Festival ljudi! I to 27-og! Veliki i vazan za nas smrtnike! Starlike bila u prvim borbenim redovima.

I ne samo zato sto se time izmedju ostalog bavim i sto moji prijatelji rade u organizaciji, pa su nam napravili akreditacije, vec zato sto je to veeeeliki deo mene i za razliku od trake sa meracem otkucaja srca, moj organizam ovde luci mnogo vece kolicine endorfina.

Dok na traci sat vremena buljim u sebe u ogledalu i u muskarce koji iza mene jedni druge pipkaju po misicima i ogledaju se i povremeno bulje u nase zenske zadnjice, ovde za sto kinti za najmanje sat i po vremena zavirite u sarolike, autenticne, originalne i iskrene vizije nekih malih i velikih ljudi, odnosno autora.

Glupavo je porediti autorski film i teretanu, ne znam kako sam mogla da se usudim. Bilo mi zabavno. Teretano izvini. Autorskom filmu se takodje izvinjavam.

Necu da pravim od sebe filmskog kriticara, jer mi ni to bog nije dao, ali bih volela da sledeci redovi nekog od vas nateraju da se isprsi za nekoliko stotina dinara (ako je frka, sredicu vam kartu) i odgleda koji film.


Preporuke su sledece:

Aleksandra ****

O baki koja dolazi u vojni kamp u posetu svom unuku, ruskom vojniku u Ceceniji. Tipicno za Sokurova, film osecanja i atmosfere. Za mnoge prespor, a meni divan i uzbudljiv. O muskarcima i zenama. O muskarcima i muskarcima. O majkama i sinovima. O bakama i unucima. O ljudima. Dobrim i losim. O psima. O minskim poljima. O oruzju. O starenju. O sebicnosti. Neznosti. Ljubavi. Ponosu. Drugarstvu. Obecanjima. Bezanju. Od drugih. Od sebe. I od smrti.


Kao kod kuce ***

Mnogo smo vise ocekivali od najave sa gologuzanima. Malko dosadnjikav. Jedna od prica je o devojci koja bezi od sekte koja izmedju ostalog zabranjuje sex, jer je to djavolja rabota i svojim pristalicama propoveda u slucaju uzbudjenja, casu hladne vode. Ona se ludo zaljubljuje u lokalnog cudaka, hipohondrika kome apotekar daje da pije vitamine za decu predstavljajuci ih kao sredstvo protiv glasova u njegovoj glavi. Koji zapravo pomazu. Svi muskarci i zene u tom malog nepoverljivom gradicu ispadaju prave komsije i pravi sugradjani, jer pomazu jednoj sluzbenici u Opstini da zadrzi posao, tako sto se skidaju goli na sred gradskog Trga.


Dva dana u Parizu *****

(moze da se skine na Torentu) – dugo nisam gledala film koji je tako sarmantan i spontan. Jednostavan, sa genijalnim i inteligentnim dijalozima. Plakali smo od smeha. Cela sala. Hepi end. Pisala, rezirala i glumi Julie Delpy.

Skrivena kutija ***

Latentni Almodovar. Lepe boje, lepe slike. Prelepe glumice. Ludacka prica . Predugo i presporo.


Isteklo vreme ****

Obavezno pogledajte! Da li je bolje nista ili nesto? Glasam za nista!


Must see:

Letnja kisa, rediteljski prvenac Antonija Banderasa

CONTROL / o bendu Joy Division

LETNJI OZILJCI / klinci, suma i Piter

XXY / o tinejdzerki koja je hermafrodit



I sto bi rekla Penelope Cruz u nekoj americkoj limunadi o brazilskoj klopi, woodoo magijama i ljubavima gde glumi zanosnu kuvaricu: "And the most important thing is to share it with someone you love!"

P.S. Ako dodjete sutra u DKC na popodnevne projekcije, prepoznacete mene i M u nekom od redova. Moja glava ce biti na njegovom ramenu. Drzace me za ruku. Ili nogu.

www.affestival.org



17 komentara:

Add comment

<< Home